| |
|
Ove godine, izdavačka kuća „NOTA” – Knjaževac, obeležava 40 godina svoga postojanja i rada. Za svako preduzeće,
pa i za ovo, to je zavidan jubilej.
Bavljenje izdavaštvom je vrlo složen posao, ali i u isto vreme
vrlo uzvišen. Za njega je potrebno puno talenta, obrazovanja,
mašte volje i motiva, kao i spremnosti na mnogo samoodricanja.
Ali, iznad svega, za ovaj posao je potrebna velika ljubav i
predanost.
To su svakako znali i na sve to bili spremni i oni koji su
osmislili i osnovali ovo preduzeće.
U Evropi postoji jako duga tradicija muzičkog izdavaštva. I ona
za to ima sasvim drugačije uslove od naših. Međutim, i u
Knjaževcu je zaživela ideja da se stvori nešto čega dosad nije
bilo u ovom regionu, pa i šire, u Republici, nešto što nije bilo
zastupljeno i na prostorima one nekadašnje velike Jugoslavije.
Grupa
ljudi punih entuzijazma i uz podršku dobronamernih i upućenijih
u kulturna zbivanja, bez obzira na sve poteškoće i prepreke,
kojih je i te kako bila svesna, nošena velikom posvećenošću
muzici, rešila je da svim poklonicima muzike širom zemlje (a što
da ne i sveta) podari muzičko-izdavačko preduzeće. U okviru
tadašnjeg Radničkog univerziteta već je postojao začetak
izdavanja muzičke literature u Knjaževcu. I tako je osnivačkim
aktom proširenog saveta Radničkog univerziteta u Knjaževcu od 6.
marta 1970. godine osnovano Muzičko-izdavačko preduzeće „Nota”
...
Kao zvaničan datum osnivanja „Note” uzima se 21. april 1970.
godine, kada je izdato rešenje o upisu ovog preduzeća u registar
kod Okružnog privrednog suda u Zaječaru (br. Fi-168 od
21.04.1970. godine). Ovaj dan smatra se početkom života i
poslovanja ove firme, firme koja je imala svega dva radnika, u
iznajmljenim prostorijama kao zakupac, i, bukvalno, bila je bez
igde ičega u materijalnom i finansijskom smislu. Ali postojala
je nesvakidašnja rešenost da se traje i opstane i da se ne
prekine sa već započetom izdvačkom delatnošću.
Od samog svog nastanka pa do pre nekoliko godina „Nota” –
Knjaževac je imala status društvenog preduzeća.
Budući da je vlasnička transformacija, u skladu sa društvenim
tokovima u svetu, a samim tim i u našoj zemlji, postala
neminovnost, to je, saglasno zakonu o privatizaciji, i ovo
preduzeće promenilo vlasnika – postalo je privatno.
DP „Nota” – Knjaževac je na aukciji Agencije za privatizaciju
održanoj dana 09. 09. 2003.godine u Beogradu prodato
konzorcijumu fizičkih lica u sastavu: Ljubiša Stojanović,
Slobodan Tasić, Darko Nikodijević. Tako je ovo preduzeće postalo
AD „Nota” – Knjaževac. Kao zvaničan poćetak rada firme kao
Akcionarsko-izdavačkog društva „Nota” – Knjaževac uzima se 12.
septembar 2003. godine, kada je potpisan ugovor o prodaji
društvenog kapitala metodom javne aukcije (br. 1-2147 – 3507 od
12. 09. 2003. godine). Konzorcijum, na čelu sa gospodinom
Ljubišom Stojanovićem, sve svoje ugovorne obaveze u roku je
izmirivao i 24.04.2008. godine, pet meseci pre roka, uplatio i
poslednju šestu ratu i time isplatio kuporodajnu cenu, po
ugovoru o kupoprodaji, u celosti.
Osnovni predmet poslovanja „Note”, od samog početka jeste
izdavanje muzičke – notne literature. Izdanja su klasifikovana u
deset tematskih oblasti, gde su prvih devet iz izdavačke oblasti
a deseta iz produkcije didaktičkih sredstava i igračaka, budući
da se blagovremeno i na vreme uvidelo da izdavanje niskotiražnih
izdanja muzičke literature nije dovoljno za opstanak preduzeća,
pa je osnovana i produkcija muzičko-didaktičkih sredstava.
Kasnije su se razvijale i tzv. dopunske delatnosti: grafička
delatnost, novinsko-izdavačka delatnost (u vezi sa časopisima
„Nota”, „Cvrčak” i lokalnim novinama „Knjaževačke novine”), pa
trgovinsko-knjižarska delatnost, obrazovno-kulturna delatnost,
domaća radinost, turističko-ugostiteljska delatnost...
„Nota” – Knjaževac, kao jedina specijalizovana muzičko-izdavačka
kuća u zemlji, polako ali sigurno, prerastala je u velikog
izdavača. Od posebnog značaja bilo je izdavanje udžbenika i
priručnika (počev od predškolskih ustanova i osnovne škole,
preko gimnazija i srednjih stručnih škola, do pedagoških
akademija i fakulteta muzičke umetnosti, a naročito za potrebe
nižih i srednjih muzičkih škola). Dobar deo ovih izdanja „Nota”
je pripremala i potpisivala kao samostalan izdavač, a dobar deo
i u saradnji sa Zavodom za udžbenike i nastavna sredstva –
Beograd, a kasnije i sa Zavodom za udžbenike – Novi Sad.
Naročito visoke tiraže imali su udžbenici muzičke kulture za
osnovnu školu. Kasnije, 1993/94. godine, kada je Zavod za
udžbenike iz Beograda prerastao u javno preduzeće i postao
jedini izdavač udžbenika u Republici, „Nota” je prestala da bude
izdavač udžbenika. Gubitak teško stečenog statusa izdavača
udžbenika za osnovnu školu, za „Notu” je značio drastično
smanjenje tiraža, a samim tim i tržišta, što se jako loše
odražavalo i na finansijsko poslovanje. Srećom, ostali su joj
oni udžbenici i priručnici koje je svojevremeno (a i dalje) sama
izdavala. Saradnja sa Zavodom je ostala, istina sada u drugim
domenima i u mnogo manjem obimu.
Međutim, „Nota” i dalje nastoji i uspeva da zadrži autore svojih
muzičkih izdanja, eminentne muzičke stvaraoce i vrsne muzičke
pedagoge. Sa nekima od njih ova izdavačka kuća sarađuje od dana
svog osnivanja, a sa ostalima je, tokom svog razvoja, takođe
uspostavila vrlo uspešnu saradnju. Njihov doprinos za napredak
„Note” i više je nego značajan. Dovoljno je samo spomenuti dr
Zorislavu M. Vasiljević, dr Jovana Jovičića, dr Dušana Plavšu,
Miroslavu Lili Petrović, Jelu Kršić, mr Vesnu Kršić-Sekulić, mr
Nikolu Rackova, Vojislavu Vuković-Terzić, mr Ljubomira
Dimitrijevića, Ljubišu Pavkovića, Žarka Petrovića...
„Nota” se naročito ponosi Sabranim delima Stevana Stojanovića
Mokranjca u 10 tomova izdatim u saradnji sa Zavodom za udžbenike
– Beograd. Za prva dva toma Sabranih dela „Nota” – Knjaževac i
Zavod – Beograd dobili su nagradu za izdavački poduhvat godine
na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu 1994. godine. Ovo
priznanje „Noti” je dodeljeno i 1980. godine za knjigu „Muzika”,
autora Dušana Plavše.
U toku svog dosadašnjeg rada ”Nota” je izdala preko 3000 naslova
u preko 7.500.000 primeraka.
Kao što je već spomenuto, „Nota” je u okviru svog poslovanja
imala i ima niz delatnosti. Vremenom, stvarale su se neke nove,
a neke postojeće, neprofitabilne i ekonomski neisplative, su se
gasile. Nestajanje nekih delatnosti bilo je izazvano nastajanjem
novih ekonomskih okolnosti, koje su u nemilosrdnoj tržišnoj
utakmici, diktirale opstajanje onoga što donosi prihod. Međutim,
valja napomenuti da su posredstvom i unutrašnjih i spoljašnjih
negativnih činilaca iz „Note” izdvojene najpre „Knjaževačke
novine” (1981. godine) a zatim i štamparija (1983. godine). Mora
se priznati da je to bio veliki udar za ovu kuću, jer se i u
jednu i drugu delatnost godinama ulagalo obučavajući i
usavršavajući radnike i kupujući redakcijsku i grafičku opremu (
u štampariju čak skoro deceniju i po). Izdvajanje tih jedinica
predstavlja neke od najvećih kriznih momenata u poslovanju ove
firme.
Posle svih uspona i padova, poslovanja od društvenog do
privatnog sektora, od iznajmljenih prostorija, kao zakupac, sa
samo dva radnika, bez ijednog vozila, sa jednom starom pisaćom
mašinom, „Nota” danas ima, u vlasništvu, preko 2500 kvadratnih
metara poslovnog prostora, i trenutno, u stalnom radnom odnosu
28 radnika a sa svim spoljnim saradnicima na osnovu ugovora o
delu preko 100, zatim veliki vozni park, i raspolaže
najsavremenijim računarima i svom pratećom opremom.
Slogan koji krasi firmu i direktora Ljubišu Stojanovića koji je
već 30 godina uspešno vodi, glasi: „Što mi znamo, drugi ne
znaju, što mi možemo, drugi ne mogu, što mi imamo drugi
nemaju”...
I tako će biti i nadalje, tim putem ćemo i nastaviti... |
|